Prije mnogo godina jedna je mlada žena osjećala poziv za misiju u nekoj dalekoj prekooceanskoj zemlji. Puno se je molila i pripremala sve dok nije došao dan njenog polaska.
Ne znajući što je očekuje, ali bezrezervno poslušna, odlučila je krenuti na put. U to se vrijeme u daleke krajeve nije lako stizalo zrakoplovom, plovidbe su bile dugotrajne, mukotrpne i često pogibeljne. Mnogi su se okupili kako bi je ispratili. Prije samog uspinjanja na brod, neki je čovjek mladoj misionarki u ruke stavio omotnicu i rekao: "Kad budeš u posve beznadnoj i bezizlaznoj situaciji i neće biti nikoga da ti pomogne, ili kad budeš posve usamljena, otvori ovu omotnicu." Misionarka je zahvalila i potom se uspela na brod i otputovala. Prilike ovoj misionarki nisu bile naročito naklonjene i prošlo je dvadeset godina prije no što joj je bilo omogućeno da se po prvi puta vrati u svoju domovinu.
Kad je stigla, stala je pred svoju zajednicu kako bi govorila o svojemu radu.
Podigla je onu omotnicu.
Neotvorenu.
Rekla je: "U ovih dvadeset godina nije bilo nijednog trenutka u kojem Isus nije bio sa mnom i pomagao mi."
A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu prema bogatstvu svojemu, u slavi, u Kristu Isusu. FIL 4:19